Senzor vodljivosti mjeri sposobnost otopine da provodi električnu struju. Prisutnost iona u otopini omogućuje da otopina bude vodljiva: što je veća koncentracija iona, veća je vodljivost. METTLER TOLEDO nudi širok portfelj pH senzora za različite industrije, kao što su farmaceutska, kemijska, poluvodička ili praćenje čiste vode. Bez obzira trebate li senzor vodljivosti u laboratoriju ili za in-line upotrebu, imamo odgovarajuće senzore koji ispunjavaju sve vaše zahtjeve.
Senzor vodljivosti je alat za mjerenje električne vodljivosti otopine elektrolita i temelji se na sposobnosti materijala da provodi električnu struju. Koristi se za mjerenje vodljivosti u procesu, laboratoriju ili primjeni na terenu.
Elektroliti u uzorku se otapaju dajući ione koji provode struju. Što je veća koncentracija iona, veća je vodljivost. Mjerna ćelija senzora vodljivosti sastoji se od najmanje dva električno vodljiva pola sa suprotnim nabojem za mjerenje vodljivosti uzorka.
Ako je točna konstanta ćelije nepoznata, mora se izvršiti kalibracija. Kada je poznata točna konstanta ćelije, dovoljna je verifikacija. To je slučaj sa senzorima s certificiranom konstantom ćelije ili senzorima koji su prethodno kalibrirani.
Vodljivost jako ovisi o temperaturi. Kako se temperatura uzorka povećava, viskoznost uzorka se smanjuje, što dovodi do povećane pokretljivosti iona. Stoga se promatrana vodljivost uzorka također povećava iako koncentracije iona mogu ostati konstantne.
U dobroj praksi, svaki rezultat senzora vodljivosti mora biti specificiran s temperaturom ili mora biti temperaturno kompenziran, obično prema industrijskom standardu od 25 °C.
Postoji nekoliko načina za kompenzaciju temperature.
Na vodljivost u vodenoj otopini jako utječe temperatura (~2 %/°C). Zato je uobičajeno svako mjerenje povezati s referentnom temperaturom. 20 °C ili 25 °C su uobičajeno korištene referentne temperature u slučaju mjerenja vodljivosti.
Razvijene su različite metode korekcije temperature kako bi odgovarale različitim korisnicima:
Utjecaj temperature na različite ione, pa čak i različite koncentracije istog iona mogu biti izazovni. Stoga se kompenzacijski faktor, koji se naziva temperaturni koeficijent (α), mora odrediti za svaku vrstu uzorka. (Ovo je također slučaj za standarde kalibracije. Svi mjerači tvrtke METTLER TOLEDO mogu automatski obračunati ovu kompenzaciju pomoću unaprijed postavljenih temperaturnih tablica.)
Da, moguće je. Na primjer, organske tvari također imaju disocijativna svojstva, što omogućuje mjerenje vodljivosti otopina organskih spojeva. Organski spojevi poput benzena, alkohola i naftnih proizvoda općenito imaju vrlo nisku vodljivost.